Studije o "nasilju u divljanju" postoje tek desetak godina, ali istraživači još uvijek marljivo rade na razumijevanju i sprječavanju toga. Evo trenutnog stanja na terenu.
Dr. James Knoll, direktor forenzičke psihijatrije i izvanredni profesor psihijatrije na SUNY Upstate Medical University započinje svoje izlaganje 'Povijest, psihologija i nalazi istraživanja povezani s pseudo-komando tipom masovnog ubojstva' na 1. godišnjoj konferenciji forenzičke psihijatrije u Dvorana Weiskotten. David Lassman / Post-standard. David Lassman
Prošlo je tek desetak godina otkako su počela psihološka istraživanja koja se bave onim što se sve više naziva "nasilnim divljanjem", tip koji je doveo do jutrošnje pucnjave u osnovnoj školi u Connecticutu, kao i ovogodišnje pucnjave u Aurori, CO, i toliko mnogo više. Sve su to odvojeni događaji, ali ih je psihološka zajednica počela pokušavati analizirati kao kako bismo vidjeli možemo li bolje razumjeti zašto se ta "divljanja" događaju - i postoji li način da se spriječi ih.
Resurs novinara zaokružuje čitavu hrpu ovih studija, koje pokušavaju utvrditi takve specifičnosti kao što su motivacija, estetika, specifična klasifikacija i stavovi strijelaca u tim događajima. "Masovni ubojica 'Pseudocommando': I. dio, Psihologija osvete i brisanja", na primjer, identificira tip ubojice “koji ubija u javnosti tijekom dana, planira svoje djelo unaprijed i dolazi pripremljen sa moćnim arsenalom oružja. Ne planira bijeg i očekuje da će biti ubijen tijekom incidenta.”
Nekoliko drugih studija pokušati predvidjeti opasnost od raznih ljudi za koje se smatra da su u opasnosti od pokazivanja ovakvog ponašanja, neki pogledaju posttraumatski učinak na one koji su preživjeli ili poznate žrtve pucnjave, a tu je i nekoliko čudnih stvari. Jedan uspoređuje podrška za prava na oružje s podrškom za homoseksualne brakove, a jedan uzima skupni izgled u studijama koje uspoređuju nasilje s videoigrama.
I naravno, ovo morate uzeti s rezervom; to je novo područje proučavanja koje zahtijeva mnogo nagađanja i klimavih veza. Ali ispitivanje tih događaja iz psihološke perspektive moglo bi nam, nadamo se, dati tragove u budućnosti koji bi mogli pomoći da se oni ne dogode.
Resurs novinara
