Tabbyjeva zvijezda vjerojatno nije okružena vanzemaljskom superstrukturom koja crpi energiju. Ali možda je pojeo obližnji planet.
Zvijezda, službenije poznata kao KIC 8462852, zbunila je znanstvenike brzim i nepravilnim gubitkom sjaja. U promatranjima tijekom razdoblja od samo 100 dana, teleskop Kepler uhvatio zvijezdu zatamnivši se desetke puta, a jednom dramatično—za 22 posto.
To nije samo misteriozno - to je gotovo neobjašnjivo.
Nakon što su odbacili druga, manje zadivljujuća objašnjenja, poput međuzvjezdane prašine, neki su astronomi sugerirali da bi napredni izvanzemaljski život mogao biti odgovoran za promjenu sjaja zvijezde. U teoriji, civilizacija znatno naprednija od naše mogla je izgraditi Dysonova kugla oko KIC 8462852, koncepta koji je razvio fizičar Freeman Dyson 1960-ih. Takva super-struktura mogla bi (hipotetski) okružiti zvijezdu i prikupiti cjelokupnu masivnu izlaznu energiju. To bi moglo napuniti mnogo električnih automobila... ili svemirski brodovi.
Nova studija koji će biti objavljen u ponedjeljak u Mjesečnim obavijestima Kraljevskog astronomskog društva sugerira da pametni vanzemaljci nisu odgovorni za zatamnjenje KIC 8462852. Umjesto toga, sugeriraju autori, za to je kriv planetarni sudar s Tabbynom zvijezdom. Ovaj bi pad objasnio ne samo zašto je Tabbyjeva zvijezda u posljednje vrijeme imala divlje fluktuacije u svjetlini, već i zašto se zvijezda postupno smanjivala tijekom prošlog stoljeća.
Čini se čudnim da bi spektakularni sudar između zvijezde i planeta uzrokovao zatamnjenje zvijezde, objašnjava Ken Shen, astronom s UC Berkeley i autor studije. Ali, kaže Shen, "zvijezda se na kraju mora vratiti u slabiju svjetlost - stanje ravnoteže - stanje u kojem je bila prije sudara."
Međutim, novije i nestalne epizode zatamnjenja KC 8462852 mogu se objasniti hrpom krhotina krećući se oko zvijezde i upijajući njezinu svjetlost, ponekad nam se čini znatno prigušenijom Zemljani.
Jedna je mogućnost da je stjenoviti planet nalik Zemlji gurnut u Tabbyjevu zvijezdu. Kako se približavao, objašnjava Brian Metzger, astrofizičara sa Sveučilišta Columbia i jednog od autora studije, zvijezda bi mogla otkinuti planetov plašta, ostavljajući vruću, kaotičnu hrpu materijala - možda masu Mjeseca - koja se ispušta oko Tabbyjevog Zvijezda. Oblaci plina i prašine koji nastaju mogli bi apsorbirati Tabbyno svjetlo. U međuvremenu, zvijezda bi progutala jezgru planeta.
Ili, kaže Metzger, masivni planet veličine Jupitera mogao je biti gurnut u Tabbyjevu zvijezdu, ostavljajući nešto od mjeseca koje će Tabbyna gravitacija razdvojiti i ostaviti obilje kozmičke olupine u orbiti oko zvijezde.
Ali što je uopće moglo gurnuti planet tako opasno blizu Tabbyne zvijezde? Na maloj kozmičkoj udaljenosti - 1000 astronomskih jedinica ili 1000 puta udaljenosti od Zemlje do Sunca - Tabby može imati zvijezdu pratilicu, možda upola manju, objašnjava Metzger. "Moguće je da vanjska zvijezda povremeno daje gravitacijske udarce planetima oko Tabbyjeve zvijezde", kaže on.
Dysonova sfera i dalje ostaje hipotetski konkurent u nastojanju da se objasni Tabbyjev misterij. Ali Metzger vjeruje da Tabbyna zvijezda možda i nije tako rijetka. Teleskop Kepler, koji je pronašao Tabbyjevu zvijezdu, pogledao je samo 100.000 zvijezda na malom dijelu neba, što nije previše, kaže. Ali kada bi se promatrale sve zvijezde u galaksiji, ili izvan nje, mogli bi se pronaći milijuni drugih zvijezda koje troše planete, a koje također proizvode ovaj neobičan efekt prigušivanja svjetlosti.
Inače, kaže Metzger, "morate vjerovati da postoji milijun drugih vanzemaljskih civilizacija koje upravo sada sastavljaju Dysonove sfere."
