Neke su zemlje bolje pripremljene za klimatske promjene od drugih. Cilj bi trebao biti postizanje stabilnosti posvuda.
Gdje je najbolje prebroditi ekološku apokalipsu kada stigne? Ovo je pitanje koje sada treba shvatiti mnogo ozbiljnije, pogotovo jer vodeći znanstvenici diljem svijeta upozoravaju na to još intenzivnija i strašnija situacija s izvješćem IPCC-a za 2021. Pritisak je prisutan da se pronađu rješenja za sve bližu dilemu koja dovodi cijelo čovječanstvo u opasnost.
Nekoliko studija je već analizirano koji će dijelovi svijeta biti najviše pogođeni klimatskim promjenama. Neke će regije više nego druge doživjeti smrtonosne suše, poplave, sve veće požare i porast razine mora. Ali svi će izgorjeti na ovaj ili onaj način.
"Klima ne mari za političke granice", kaže Heidi Roop, docentica klimatskih znanosti na Sveučilištu Minnesota. "Nema kutka na zemaljskoj kugli koji ne osjeća ili neće osjetiti negativne utjecaje zagrijavanja planeta."
Sada a novija analiza, koju su proveli znanstvenici za zaštitu okoliša na Sveučilištu Anglia Ruskin u Engleskoj, detaljno razmatra koje bi zemlje bile najizoliranije od šoka širokih razmjera poput klimatskih promjena. Rezultirajući popis uključivao je otočne države poput Novog Zelanda, Tasmanije, Irske, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, plus SAD i Kanadu, koje su bile na šestom mjestu.
Znači li to da je vrijeme za uložiti u klimatski bunker na brdovitom otoku pokraj Aucklanda? Vjerojatno ne. Svijet je zajedno u ovoj krizi, kaže Roop, koji nije bio uključen u studiju, stoga je važno naučiti savjete za pripremu iz ovog istraživanja i pomoći stabilizirati najranjivije populacije.
[Povezano: 4 najveće lekcije iz najnovijeg klimatskog izvješća IPCC-a]
Ali kako se pokazalo, nacije koje su samodostatne i izolirane također su najsigurnije od kolapsa. Nakon procjene 20 najnižih zemalja na globalni indeks klimatske ranjivosti, Aled Jones, direktor Globalnog instituta za održivost Sveučilišta Cambridge i jedan od autora studije, raščlanio je nekoliko znakovitih čimbenika. Prvo je izračunao koliko bi dobro svaka vlada mogla prehraniti svoje stanovništvo raspoloživom zemljom. Zatim je provjerio je li se vlada već počela pripremati za energetsku dostatnost i proizvodni potencijal kako bi održala svoje društvo. Naposljetku, procijenio je koliko bi dobro vlada mogla spriječiti strance. Neki od ovih čimbenika prirodno su favorizirali bogate zemlje — mjesta koja si mogu priuštiti poduzimanje velikih koraka poput prelaska na mrežu obnovljivih izvora energije. Ali geografija je također bila važna varijabla, naime za otoke, zbog svog utjecaja na prekogranične migracije. Zbog toga su SAD i Kanada, koje imaju golemu vojsku, također rangirane pri vrhu.
Drugim riječima, politika i resursi mogu pomoći stabilnosti nacije, ali dio toga počiva na nekontroliranom. Ljudi su se i prije suočavali s egzistencijalnim izazovima i vidjeli priličan udio društvenih kolapsa, kaže Jones. Razlika je u tome što postoji više prijetnji koje prijete odjednom.
"Vidjeli smo te velike globalne utjecaje u prošlosti i do sada smo ih sve uspjeli izdržati", kaže. "Ali da su se dogodili u isto vrijeme... ne znam kako bismo prošli."
Kao što smo mi otkriven kroz aktualna zbivanja i desetljeća istraživanja, klimatske promjene mnoštvo su katastrofa skupljenih zajedno. Energetske mreže, javno zdravstvo, ekonomsku i političku stabilnost, i prehrambeni sustavi svi se klate na rubu ozbiljnog poremećaja kao vremenski sustavi postaju sve nepredvidljiviji. A ono što se događa na jednom mjestu može dotaknuti mnoga druga, jer su naši životi potpuno globalizirani. The hrana na našim tanjurima i odjeća na našim leđima obično se izrađuju od proizvoda koji dolaze sa svih strana planeta. Dakle, kada se zemlja suočava s krizom, bilo zbog klimatskih promjena ili financijskog stresa ili građanskog rata, cijeli svijet to osjeća. "[Mi] smo međusobno isprepleteni, bez obzira sviđalo se to nama ili ne", kaže Roop.
[Povezano: Što je ekocid i zašto bi mogao biti kriminaliziran u cijelom svijetu?]
Glavna stvar koju treba zapamtiti je da zemlje na Jonesovom popisu nisu imune na klimatske promjene i druge probleme. Novi Zeland je npr. je u opasnosti od oluja, požara i patogena baš kao i mnogi drugi dijelovi svijeta. Umjesto toga, zaključak bi, kaže Roop, trebao biti da moramo proučavati strategije različitih vlada kroz prizmu spremnosti kako bismo razumjeli što je najbolje za društvenu stabilnost. Znajući to može biti jasnije kako možemo podržati ostatak svijeta.
“Ono na što oni konkretno gledaju su početni uvjeti — ne kako bi zemlja hipotetski mogla učiniti, nego koja su sredstva koja zemlja trenutno ima koji joj omogućuju da bude osjetljiva ili samodostatna u slučaju da je globalni lanac opskrbe poremećen,” Roop objašnjava. Ovo može znače bilo što, od rada prema gospodarstvu koje je manje ovisno o materijalu i davanje prioriteta otpornosti na klimatske promjene u politikama, kako u lokalnim zajednicama tako i na globalnoj razini. Za nas koji ne živimo na izoliranim otocima usred oceana, to također znači suradnju sa susjednim zemljama kako bi svi, bez obzira gdje žive, ima šanse za život u sigurnom i zdravom svijetu.
