Arheološki dokazi pokazuju da krvoproliće raste i jenjava pod utjecajem klime i drugih čimbenika.
Postaje li ljudsko društvo sve nasilnije? Teško je zamisliti točku u vremenu koja sadrži događaj toliko destruktivan kao što je atomsko bombardiranje. Čak i najbrutalnija djela koja su počinili naši davni preci blijeda su u usporedbi s organiziranim napadima koje su zemlje izvršile samo u prošlom stoljeću. Ratovi koji su u tijeku i kršenja ljudskih prava sugeriraju da živimo u jednom od najopakijih vremena u povijesti. Ali dokazi, prema arheolozima koji proučavaju povijesno nasilje, govore da ne postoji crno-bijeli odgovor.
Da biste zaključili da su ljudi nasilniji nego ikad, potreban vam je vremenski slijed svih agresivnih radnji u ljudskoj povijesti. Arheolozi su pronašli neke artefakte koji pletu priču o nasilnoj prošlosti čovječanstva iz kostur koji je mogao biti prva žrtva ubojstva prije oko 430 000 godina u drevnu Mezopotamiju jame smrti koji su vjerojatno nosili ratne žrtve ili ljudske žrtve. Ti dijelovi povijesti, međutim, još uvijek nisu dovoljni da oslikaju cjelovitu sliku.
Što se više vraćamo u prošlost, to je teže procijeniti nasilje i ubojstva, objašnjava Linda Fibiger, arheolog sa Sveučilišta u Edinburghu u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji istražuje sukobe u ranoj ljudskoj povijesti.
Sami ostaci ne govore potpune priče. Teško je pronaći dovoljno dokaza da se zna jesu li ljudi u određenom vremenskom razdoblju bili nasilni ili je nečija nasilna smrt bila izolirani događaj. Čak i ako autopsija drevnog čovjeka implicira brutalnu smrt, ona ne može otkriti motiv ubojice. Neki obredni činovi, na primjer, bili su isprepleteni nasiljem jer su ljudi žrtvovani kao počast bogovima.
[Povezano: Jeziva srednjovjekovna ubojstva detaljno prikazana na novim interaktivnim kartama]
“Ne mislim da je pretpovijest bila u vječnom stanju ratovanja i sukoba. Ali s skeletnim dokazima i postotkom pojedinaca s nasilnom traumom, siguran sam da bi većina ljudi bila svjesna nasilja ili poznavala nekoga tko se s njim susreo,” kaže Fibiger. Ona također primjećuje mogu li ljudi u prošlosti neki čin smatrati zločinom promijeniti percepciju o tome žive li u nasilnom vremenu.
Ako je percepcija faktor, moguće je da bismo mogli biti živeći u najmirnijem dobu do danas. U svojoj knjizi iz 2011 Bolji anđeli naše prirode: Zašto je nasilje opalo, kognitivni psiholog Steven Pinker postavio je teoriju da su male skupine lovaca i sakupljača bile najnasilnije, u to vrijeme, s najvećim postotkom ljudi koji su umrli od ratovanja. Kako su se zajednice naseljavale u uređenije države, bile su sposobnije postati više "civilizirane" i razviti vještine empatije, rasuđivanja i samokontrole.
“Željeli bismo vjerovati da smo toliko pametniji, razumniji i civiliziraniji”, kaže Dean Falk, evolucijski antropolog sa Sveučilišta Florida State. "Ali ne mislim da je sada sve sjajno." Falk, u svojoj prethodnoj analiza dokaza Pinker predstavio, otkrio da je propustio uzeti u obzir veličine populacije različitih zajednica u njegovim izračunima. To je moglo povećati stopu smrtnih slučajeva u ratu u zajednicama lovaca i sakupljača u usporedbi s društvima utemeljenim na državi. I premda je veći postotak malog društva možda poginuo u sukobu, Falk tvrdi da to govori više o napadima koje su pretrpjeli nego o njihovom vlastitom nasilnom ponašanju.
Kada je Falk uključio apsolutni broj smrtnih slučajeva (broj smrtnih slučajeva za određenu populaciju prilagođen njihovoj veličini) u izračune, otkrila je da veličina populacije, a ne vrsta civilizacijske strukture, određuje hoće li društvo izgubiti svoje stanovnike ratovanje. I dok je postotak godišnjih ratnih smrti bio niži među državnim društvima, Falk kaže da je broj godišnjih ratnih smrti porastao u većim populacijama. "To bi moglo imati veze s velikim mozgovima i posjedovanjem tehnologije za izmišljanje učinkovitijeg oružja za međusobno ubijanje."
Također ne postoji pravilo koje kaže da smo na pravocrtnom putu prema više ili manje nasilnom društvu. Novo istraživanje objavljeno ovog mjeseca u Priroda Ljudsko ponašanjesugerira da je ljudsko nasilje raslo i slabilo kroz povijest. Giacomo Benati, arheolog sa Sveučilišta u Barceloni u Španjolskoj i koautor nove studije kaže da analiziranje nasilnih trendova kroz povijest često postaje žrtva pristranosti, fokusirajući se na zapise o povijesnim bitkama ili polarizirane narative drevnog svijet.
[Povezano: Skupina grbavih kitova bira nasilje]
Njegov novi rad, jedna od najvećih arheoloških studija o ranom ljudskom nasilju, pokušava izbjeći tu predrasudu, ispitivanjem velikog skupa kostiju. Benati i njegov tim analizirali su sve znakove kranijalne traume ili rane povezane s oružjem na 3539 kostura koji su pripadali ljudima koji su živjeli u sedam zemalja Bliskog istoka između 12.000. i 400. godine prije Krista.
Ova je studija bila posebno zanimljiva jer pokušava kontekstualizirati ono što se događa, kaže Fibiger, koji nije bio uključen u istraživanje. Veliki skup podataka o ostacima ljudskih kostura omogućio im je da povežu traumatične smrti s tekućim sukobima, ekonomijom i nejednakom raspodjelom resursa i bogatstva uzrokovanih klimom. "Spajanje ovih stvari zajedno daje bolji koncept života ljudi", kaže Fibiger, "i onoga što je moglo eskalirati sukobe i prekinuti odnose."
Međuljudsko nasilje – ubojstvo, mučenje, ropstvo i druge okrutne kazne – dosegnulo je vrhunac oko 4500. do 3300. godine prije Krista tijekom razdoblja halokolitika, zaključili su Benati i njegovi suautori. Visoke stope nasilja mogle bi biti povezane s formiranjem političkih jedinica koje se bore za kontrolu, što je moglo eskalirati lokalne svađe u veće i organiziranije sukobe.
Benati kaže da je najiznenađujuće otkriće bio stalan pad nasilja u ranom i srednjem brončanom razdoblju, za što sumnja da ima veze s boljim životnim standardom. “Nakon što sam pregledao tisuće fotografija iskopanih kostura, život prije moderne medicine [nije] izgledao lijepo”, kaže. “Bilo je kratko i morali su živjeti sa stalnim bolestima i bolovima.”
Čini se da su se stope nasilja ponovno povećale u kasnom brončanom i željeznom dobu. Ljudi su možda postali nasilniji zbog suše klime. Željezno doba uvelo je a 300-godišnja suša što je pridonijelo nestašici usjeva i raširenoj gladi. Taj bi nedostatak vode opteretio zajednice, što bi dovelo do natjecanja oko resursa. Ta posesivnost prema ograničenim resursima — bilo da je riječ o zemlji ili hrani — univerzalni su motivatori za nasilje koje se i danas može vidjeti, ističe Fibiger. Osim toga, s obzirom na trenutno pogoršanje klimatske situacije, Benati kaže kako bi nam kako su ljudi reagirali na ekstremne klimatske događaje u prošlosti moglo reći kako će ljudi reagirati na nestabilnost u budućnosti. Klimatske promjene, na primjer, mogu ponovno najavljivati dulje razdoblje nasilja.
S obzirom na naše krvave rezultate u rješavanju sukoba, arheolozi su i dalje podijeljeni oko toga hoće li ljudi ikada živjeti u društvu bez nasilja. Fibiger vjeruje da ljudi nisu inherentno nasilni, ali mogu biti gurnuti u situacije u kojima se od njih traži da brane sebe ili svoja sredstva za život. Učeći iz nasilja u prošlosti, ona vjeruje da ljudi mogu biti bolji. Falk je manje optimističan. Ona kaže da je moguće da ćemo zbrisati našu vrstu, budući da smo jednako sposobni za nasilje kao i naši davni preci. Jedina razlika sada je naš pristup smrtonosnijem oružju i organiziranijem ratovanju. "Za dokaz toga, samo uključite TV na večernjim vijestima."
